U malo stakla štošta stane

Još jedan iz arhive. Pisan 22.8.2016, znači prije točno 5 g.

Što radi majka i trudnica u dva u noći?

Što radi otac i trudničin pomagač u dva u noći?

Ona treći dan čisti bijele šljive.

Bijele šljive koje su zapravo žute i koje su strašno vezane uz svoje koštice.

Koje vole imati pjege po obrazima i koje su najfinije šljive na planeti.

Bijele šljive koje je od pamtivijeka imala u dvorištima koja više nisu njena.

Iznutra slatke poput meda, izvana kisele.

Šljive koje u pekmezu imaju okus marelica.

bijele šljive se kupaju

Treći dan, ne jer ih je puno,

već treći dan jer ne stiže od teturajućeg znatiželjnika

koji ne umije da spava i smireno se igra.

A što očekivat od 17mjesečnjaka s izlazećim očnjacima?

Njemu šljive nisu bitne.

Osim kada se pretvara da su loptice koje ne odskaču.

mali teturavac

On, otac,

dok ona uspavljuje probuđenika u jedna u noći,

grije teglice u rerni i priređuje ručnike za umatanje mirisnog pekmeza,

gugla procese pasterizacije i

njoj traži rakiju. Ne za piti.

Već za očistiti rubove umrljane umornom rukom njenom.

Samo za nas su ubrane. Tamo u nekom selu na brdu u Brodu.

Samo za nas su putovale u koferu na točkiće kilometrima do Zagreba.

Pa se vozile u autu po umornim asfaltnim ulicama

i gledale Sljeme s balkona.

Tri dana?

Tri dana za jednu bočicu pekmeza?

Do dva u noći?

Pobogu, zašto?

Eh.

Nije to bočica pekmeza.

To je miris djetinjstva i

okus sreće i

zagrljaja.

To je ljeto u staklenki.

To je dom u staklenki.

Obitelj.

To smo mi.

Uporni.

Određeni.

Zajedno.

Do dva u noći.

RECEPT ZA JEDNU TEGLICU POBJEDNICU:

Očišćene i oprane bijele šljive, grama 1350

šećer, grama 130, reda radi

Šljive usitniti štapnim mikserom, ne previše.

Staviti kuhati. Kad zavrije prebaciti na laganu vatru, pa kuhati i miješati dok se ne dobije odgovarajuća gustoća.

Da je gotovo, zna se tako što kada povučemo kuhaču po dnu rajngle, vidi se trag dna.

Da je dovoljno gusto, zna se tako što se žlica pekmeza stavi na tanjurić i malo ohladi, pa ocijeni razlijevali se previše. Nakon toga se degustira sve sa tanjurića  – najdraži dio djetinjstva.

Pasterizacija, sterilizacija:

Ima sto načina. A ovako smo mi.

Ugrijali smo staklenke i poklopci na 150.

Vruć pekmez sipali u vruće staklenke.

Vratili u ugašenu rernu da se stvori korica, pa onda umatanje u ručnike i stavljanje u rajnglu, da se lagano hladi tijekom noći i stvori vakuum. 

Sve to napravite, da bi izdržalo zimu, pa sutradan načnite i pojedite cijelu teglicu s palačinkama uz glasno mmmljackanje.
Kao i mi.

Leave a Reply