Za one spore kišne dane. Kad nam misli bježe na more, da rukom zaklanjamo sunce i brzo ližemo sladoled da se ne otopi. Kad gledamo u čarape na nogama i zamišljamo bose noge po vrućim kamenčićima i umjesto cementnog bloka na nebu beskonačno plavetnilo u nijansama neba i nijansama mora.
Za te dane, kad nam kiša ne da van, pa stvaramo brodove za parketno more. I pjevamo pjesme o brodovima. I ljuljamo ih.
