Kada sam bila mala, ispod okićenog bora, mama bi uvijek stavljala čestite koje smo dobivali od prijatelja i rođaka. Još negdje, u kutiji od cipela, pod slojem prašina, čuvaju se čestitke s oslikanim jelenima, djed mrazovima i djecom sa sanjkama kako jure rumenih obraza po bijelim brdima.
Kada sam bila mala i još živjela na Trgu Pobjede 7, najsretnija sam bila kad bi mama izvlačila kutiju s uspomenama i pričala mi priče o svakoj čestitci…
Onda su došli telefonski pozivi.
Sve manje čestitki je dolazilo.
Onda su došli mobiteli i grupni SMS-ovi.
Jedva koja čestitka bi zalutala.
Onda su došle društvene mreže i mailov,i pa inboksi, pa nakraju slika na zidu uz grupnu: „Sretan Božić svima koji slave.“
Čestitki više nije bilo.
Shvatila sam u jednom trenu da su sjećanje mog djetinjstva tako živa, tako opipljiva jer su se omotavalo oko tih potpornih stupova, kao što su čestitke, priče o njima, misterije i bajke koje je mama smišljala, te neke male rutine koje su davale strukturu našoj memoriji. Nisam željela izgubit ostatak svog budućeg sjećanja u neimanju tih stupova. Nisam željela da moja djeca nemaju te stupove.
Žudila sam za onim što me oblikovalo.
U početku sam slala kupljenje čestitke, ali nekako nisu mi bile tople. Bile su reda radi, kupljene na kiosku predzadnji dan i nisu imali one rumene obraze djece.
Željela sam stvoriti nešto što će biti upečatljivo. I nama i onima koji ih primaju.
Nešto što će nas obuzeti tako da se sjećamo toga i 30 godina nakon.
Tako sam kupila hamer papir različitih boja,
običan papir sam imala. Kao i
kolaž i
ljepilo.
I to je sve što vam treba.
Sada slijedi rad! Hamer papir presavijemo i izrežemo u oblik čestitke koju želimo. Ja sam radila presavijeni pravokutnik. Nakon tog uzmemo običan bijeli papir za printanje i presavijemo ga na način na koji ne znam objasnit, pa prilažem sliku. Znači jedna trećina pa manje od pola, pa još manje…
Uglavnom, smisao je da se dobije kao neka harmonika. Zatim se rastvori list papira i reže pomalo neravno u brdašca – od visokog prema niskog. Isto vidljivo na slici.
Poleđinu bijelog papira (najvišeg „brdašca) zalijepimo na hamer papir. Zatim od kolaža izrežemo borove, poklončiće, zvjezdice – što god nam padne na pamet i lijepimo kako nam srce poželi. Smisao ej da izgleda što više „neuredna“. Uzmemo i crni flomaster i malo nacrtamo.
To je to.
