U poeziji je spas

Kada dođem u knjižnicu s troje djece i 3 puta više knjiga, doslovno se preznojim. Ako ne nađem ono što sam zapisala u notes ili jednostavno zaboravim da imam notes, onda knjige biram po osjećaju. Djeca sama sebi biraju knjige, ali uvijek im uzmem i ja jednu po svome izboru. Ovaj put sam savršeno pogodila, jer me nakon Kakograda i kataloga prijevoznih sredstava, nasumično izvučena knjiga podsjetila da čitanje dječjih knjiga može biti jednako poetično kao i čitanje poezije. Da može jednako, ako ne i više, ispuniti dušu.

Ovo je pjesma koja liječi ribe je sve što sam od jedne knjige zahtijevala. Apstrakciju koja golica maštu i grli dušu, riječi u koje se čovjek zaljubi i ilustracije koje se mogu gledati satima.

Knjizi je tema P J E S M A!

Pazi ti to!

Što je to pjesma?

Tko ima odgovor? A da nije suhoparni citat iz teorije književnosti.

Nitko.

I svi.

Knjiga započinje tako da dječak Artur želi oraspoložiti svoju ribicu kojoj je dosadno.

„Mama, moja će ribica umrijeti! Brzo, moj će Leon umrijeti od dosade“ zapomagao je majci koja mu je rekla da ribici pokloni jednu pjesmu.

Već tu je zanimljiva pjesnička figura hiperbole („umrijet ću od dosad“) koja je dovedena iz svijeta poezije u svijet realnosti kroz dječje oči. Osim toga, cijela knjiga podržava ideju da se djeca trebaju dosađivati, jer  na taj način jačaju svoju kreativnost.

Artur je to i zaista učinio, jer je posluša majku i krenuo u potragu za pjesmom.

Prvo je traži pjesmu ispod kreveta, po kući, a zatim je krenuo ispitivati poznanike gdje je može naći.

Svatko od likova dao je svoj jedinstveni odgovor, a skup svih „definicija“ čini jednu predivnu P J E S M U.

Knjiga zapravo pokazuje kreativan proces kao put, spoznaju i otkriće, te se može čitati na nekoliko razina. Također, knjiga ima dosta „specifičnih“ riječi koje ne koristimo svakodnevno, pa nam daje i mogućnost za nova jezična učenja.

Likovi su neobični, očuđujući i uvjereni da ne znaju ništa, a zapravo nas uče da svatko od nas ima jedinstveni pogled na svijet isprepleten iskustvom, koji čini nit kojim se stvara umjetnost. Kao npr. odgovor bake s tri teglice marmelade koja puno razmišlja o odgovoru i na kraju kaže:  

„Kad navučeš, moj Arture, stari pulover naopako, on bude kao nov. Pjesma obrne i izvrne riječi i hop, svijet bude nov.”

Ovo je pjesma koja liječi ribe je zaokupila i mene i djecu. Na svakoj stranici smo se zadržavali dugo vremena, uz smijeh, začuđenje u očima  i pitanja. Ima zaista puno detalja, jezičnih poslastica i tema koje će zajedničkim naporima zapaliti iskru ljubavi prema umjetnosti u dječjem srcu i duši.